Emocionalno prejedanje

ŠTO JE EMOCIONALNO PREJEDANJE?

Emotivno ili kompulzivno prejedanje predstavlja šablonu korištenja hrane kao načina borbe  sa stresnim situacijama. Da se razumijemo, svi se mi ponekad prejedemo, a ovisno o okolnostima  (poput proslava) može biti kulturno prikladno pojesti veliku količinu hrane, ali, to su situacije koje su povremene i uglavnom su društveno-slavljeničkog tipa. Naravno, desi se i svima nama nekad da pojedemo 100 g čokolade nakon napornog dana na poslu/fakultetu ili da iz dosade pojedemo čips dok gledamo film. Međutim, kad prejedanje kao odgovor na stres pređe u naviku ili se počne događati često (minimum dva puta tjedno u periodu od šest mjeseci), onda zapravo prerasta u glavni način kako se osoba suočava sa svojim emocijama i za takvu osobu možemo reći da ima problem sa emotivnim prejedanjem. Samim tim, njen život, zdravlje, sreća i težina počinju trpiti negativne posledice. Kompulzivno prejedanje je ozbiljan poremećaj ishrane koji se definira unošenjem ogromne količine hrane u kratkom vremenskom roku. Količina hrane koja se unese u toku dana tada može premašiti dnevne nutritivne potrebe čak i do deset puta. Kod osoba koje pate od kompulzivnog prejedanja javlja se osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane

Ovi pojedinci jedu brzo, često samo gutajući hranu, neselektivno, bez obzira na ukus i kvalitetu hrane i bez razlikovanja osjećaja gladi i sitosti, i tako sve do trenutka dok ih ne savlada fizička tegoba, problemi sa disanjem ili bol u stomaku. Završetak epizode prejedanja prati velika količina različitih negativnih emocionalnih reakcija, kao što su samo-prebacivanje zbog takvog postupka, osjećaj krivice, bijes, depresivnost. Kompulzivni prejedači se uglavnom stide sebe u naletima prejedanja, pa to obično rade kada su sami i nitko ih ne vidi. Epizode prejedanja imaju oblik prinude, pa im je veoma važno da ih u tome nitko ne zaustavi. Prejedanje gotovo nikad ne nastupa u socijalnom okruženju. Pred drugima vrlo rijetko i vrlo malo jedu. Može proći dosta vremena dok drugi, čak i oni najbliži, ne shvate da se događa nešto mnogo ozbiljnije od pretjeranog hedonizma, nedostatka discipline i volje. Najčešći izbor hrane u tim trenucima je:

·       McDonald’s ‒ dva dupla cheeseburger-a ili Big Mc Menu-a

·       Veliki giros + kinder čokolada

·       Punjena pljeskavica + dva pomfrita + kinder čokolada.

Također, navika koju te osobe imaju je upaliti film ili seriju kada se emocionalno prejedaju. Po svaku cijenu žele pobjeći od emocija koje ih u tom trenutku progone. Osobe koje pate od ovog poremećaja koriste hranu kao način potiskivanja emocije sa kojima se boje suočiti. Ovo nije samo simbolično. Fiziološki faza prejedanja dovodi do takvog stanja u kome je zaista nemoguće baviti se bilo kojim drugim problemom osim trenutne pretovarenosti hranom. Slično kao i kod samoozljeđivanja fizička bol služi kako bi potisnula psihološku. Depresivne reakcije i krivica koje slijede vežu se za sam čin prejedanja, što je podnošljivije od suočavanja sa bazičnim nezadovoljstvom sobom iz kojega sve i proizlazi. Opsesivno razmišljanje o hrani i fizičkom izgledu obuzdava anksioznost koja prati suočavanje sa osnovnim problemom. Kod ovih osoba nezadovoljstvo se ograničava na fizičku neadekvatnost i postoji uvjerenje da bi sve bilo dobro samo kada bi bili dovoljno vitki. Fantazija da je rješenje tako jednostavno i uporna samo-sabotaža kako bi se ono dostiglo daju iluziju površnog konflikta kojim je osoba u stanju baviti se. Kompulzivni prejedači razvili su poremećaj kao obrane [SI4] od prejakih negativnih emocija sa kojima se nisu u mogli nositi onda da kada su se javljale. Iako najčešće imaju prekomjernu težinu, fizički izgled je zapravo samo zgodna stvar na koju se može nadovezati nezadovoljstvo. Ipak, pošto je osnovni problem nekada zaista ozbiljan, kao onda kada je u osnovi riječ o poremećajima raspoloženja kakva je depresija, može doći do točke sloma u kojoj sada sve zatrpavane emocije izlaze napolje u preplavljujućem naletu. Ukoliko se osnovni problem ne prepozna na vrijeme, posljedice takvog sloma nekada mogu biti dramatične i velikim dijelom nepovratne. I zato, ako se nosiš s ovim problemom nužno je po pitanju njega se otvoriti i krenuti na psihoterapiju, a moja preporuka osobe za rad na tu temu je Anđela Jelić.  

Malo više o Anđeli…

Studij psihologije završila je na milanskom sveučilištu Universita Cattolica del Sacro Cuore. Diplomirala je 2018. te potom na istom sveučilištu upisala te trenutno pohađa doktorski studij psihologije. Od ranih početaka obrazovanja pa sve do danas sudjelovala je na brojnim konferencijama i seminarima. Članica je European Health Psychology Society, Association for Psychological Science, Associazione Italiana di Psicologia. Za vrijeme studija volontirala je u rehabilitacijskom centru u Milanu, a radno iskustvo je stekla i radeći kao psihološka savjetnica na projektu web journal, Santiago Psiche te kao voditeljica brojnih programa poput “Nudging for healthy food choice in University Caffetteria”, “Glazba u domu za starija i nemoćne”.

Tijekom doktorskog studija, na milanskom sveučilištu, radi i kao demonstratorica za kolegije Socijalna psihologija te Prehrana i način života. Povodom Svjetskog dana poremećaja hranjenja 2021. godine pokrenula je online kampanju pod sloganom #VecaOdSvojeVelicine.

S ciljem podizanja svijesti o mentalnom zdravlju, posebice o prehrani i pozitivnoj psihologiji, pokrenula je i Instagram profil @lifestyle_psychology_ na kojem svakodnevno dijeli psiho edukativni sadržaj, organizira radionice te radi individualna online savjetovanja.

Da shvatiš što je fizička, a što emocionalna glad klikni ovdje.

Disclaimer: Ovo je pisano iz osobnog stava autora temeljem iskustva prikupljenog kroz 10 godina borbe s anoreksijom, te (periodično) i s emocionalnim prejedanjem koje se pojavilo kao nuspojava zdravstvenih problema nakon natjecanja za bodybuiling bikini kategoriju.

KLJUČNA NAVIKA ZA NAPREDAK

DISCIPLINA

"Disciplina je ono što morate imati da biste izbjegli zamke izgovora."-Jim Rohn

Ljudi me često pitaju: „Kako si motivirana sve vrijeme?” Odgovor je da veći dio vremena tokom svog procesa nisam motivirana. Nije me motivacija dovela do cilja, već disciplina, kao i kontinuitet, zdrave navike i strpljenje. Motivacija je sjajan pokretač kada želimo započeti nešto novo, kao na primjer mršavljenje. Motivacija je ono ZAŠTO, za svaki cilj koji si zacrtamo. Međutim, ta ista motivacija se koristi kao izgovor kada nešto treba napraviti. Na motivaciju utječu emocije i različita dešavanja. Ona je nestabilna. Promjenjiva. Često kratkog daha. Koliko puta mi se desilo da pred spavanje naletim na neki video-snimak sa inspirativnom pričom koja u meni probudi osjećaj da mi je nebo granica. Da mogu letjeti i ostvariti neostvarivo. Onda maštam satima kako bi sve to izgledalo i planiram kako ću od sutra krenuti sa realizacijom svojih maštarija, ali već sutradan, kada zazvoni alarm, gasim ga, istom brzinom i jačinom kao i svoju motivaciju, i okrećem se na drugu stranu kreveta, nastavljajući živjeti u svojoj lijenosti i neproduktivnosti. Baš iz tog razloga nam i treba disciplina. Samodisciplina je ono što stupa na scenu kada motivacija popusti. Govori nam što trebamo napraviti u skladu sa postavljenim cilja i ne dovodi u pitanje želimo li to. Tada ne postoje blokade, izgovori, ljutnja ili tuga. Ne pita te kako si ni što ti se radi u tom trenutku. Ona te vodi ka onome što zapravo želiš i čemu težiš! Vodi te do tvojih ciljeva! Možemo to gledati i kroz prizmu procesa mršavljenja ‒ kada ipak odeš na trening, iako ti se više gleda film, kada spremiš hranu po planu, iako ti je jednostavnije kupiti nešto usput u pekari, kada odbiješ kolač na slavlju, iako te oči mame ka njemu. Kada pobjeđuješ sebe i svoje trenutne želje, jer samodisciplina ponekad podrazumijeva odbijanje trenutnog zadovoljstva ili smanjivanje istog u korist nečeg boljeg. 

"Disciplina je most između ciljeva i ostvarenja"-Jim Rohn 

Ja često volim usporediti fakultet ili posao sa cijelom pričom oko mršavljenja, kao i motivacije i discipline. Kada učite za neki ispit, vjerojatno niste često motivirani to raditi, ali ipak, na kraju uradite. Zašto? Zato što znate da ako učite, položit ćete ispit, a ispit po ispit dovest će vas na kraju do diplome i početka vaše karijere. Ili, ako radite ‒ sigurno niste svakog jutra motivirani ići na posao. Ali, ipak to na kraju uradite. Zašto? Zato što znate da ćete na kraju mjeseca zaraditi novac i platiti račune, kupiti sebi neku krpicu ili uplatiti putovanje. Isto tako, nisam se ni ja često osjećala motiviranom otići u teretanu ili pojesti baš tu salatu sa piletinom umjesto hamburgera, mada, u većini slučajeva, uradila sam to. Zašto? Zato što znam da će me to na kraju dovesti do boljeg zdravlja, snažnije i vitkije linije, većeg samopouzdanja i boljeg osjećaja u svom tijelu. Tako da moramo prestati sa izgovorima da nismo dovoljno motivirani i krenuti raditi na samodisciplini, koja će biti ključ našeg uspjeha! Naravno, motivacija i samodisciplina u paru su najbolja moguća kombinacija, jer motivacija nas pokrene, a samodisciplina je tu kako bi nas održala kad ova prva posustaje. Čim naučimo iskombinirati to dvoje u svoj svakodnevni život, dobit ćemo recept za uspjeh u svemu što zamislimo.

Kako riješiti binge eating VIDEO: https://youtu.be/3zSr6Crjado?feature=shared

Podcast na temu: https://open.spotify.com/show/6LUcZST0B3x2lT89tsDNQY