LEAKY GUT / DISBIOZA

Osim ako niste živjeli izolirani od ostatka svijeta, sigurno ste se u popularnim izvorima susreli s pojmom sindroma propusnosti crijeva (engl. „leaky gut syndrome”). Ovaj je fenomen dugi niz godina bio u „sivoj zoni“ znanosti, neprihvaćen od konvencionalne medicine kao stanje relevantno za naše zdravlje.  Ipak, zadnjih je godina objavljeno na stotine znanstvenih publikacija na ovu tematiku i sve je više dokaza o tome koliko pravilna funkcija crijevne barijere utječe na naše sveukupno zdravlje, a sindrom crijevne propusnosti je dobio stručniji naziv: „poremećena intestinalna permeabilnost „

Procjenjuje se da problem povećane crijevne propusnosti zahvaća milijune osoba diljem svijeta, a zahvaljujući načinu života koji svi vodimo, taj broj će samo još rasti.  Funkcionalna medicina smatra da je ovo stanje realan fenomen i pridaje mu iznimnu pažnju. Štoviše, nerijetko je jedan od prvih koraka u tretiranju kronične bolesti u funkcionalnoj medicini upravo prepoznavanje samog uzroka koji je doveo do povećane crijevne propusnosti kod klijenta i ponovno uspostavljanje „snažne“ intestinalne barijere.

Osnovno o crijevnoj permeabilnosti

Promotrite svoj trbuh i zamislite crijevo koje je udobno smješteno u trbušnoj šupljini. Ponekad nam je teško pojmiti da gastrointestinalni sustav predstavlja najvažniju granicu između unutrašnjih organa i vanjskog svijeta, no to je uistinu tako. Još je Hipokrat tvrdio kako „sve bolesti počinju u crijevima“  i nije bio daleko od istine. 

Naime, unutrašnjost crijeva građena je od jednog sloja stanica koje čine barijeru između okoliša i naših organa. Zadaća te barijere nije samo da štiti od ulaska većih molekula i mikroorganizama u tijelo, već i da omogući apsorpciju hranjivih tvari.  Kako bi to bilo moguće, između stanica crijeva nalaze se tzv. uski spojevi (engl. tight junctions“) – zamislite ih poput vezica za cipele.

Posljedica poremećene crijevne propusnosti je upala

Kada su vezice „zavezane“, rupe između stanica su malene i kroz njih mogu proći samo malene molekule, odnosno nutrijenti. No, ako te vezice odnosno uski spojevi zbog raznih čimbenika (poput upotrebe antibiotika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, zapadnjačke prehrane, pretjeranog unosa alkohola, prisutnosti parazita i sl. ) popuste, susrećemo se s većim „pukotinama“ na crijevnoj barijeri.

Kao posljedica sada u krvotok mogu prolaziti tvari koje se tu ne bi smjele naći poput neprobavljivih čestica hrane, mikroorganizama i toksina. Imunološki sustav reagira na ove „strance“ i napada ih, a posljedica je prisutnost konstantnog stanja upale. Također, kada crijevno postaje propusno, mnogi toksini koji dospijevaju u krv putuju do raznih tkiva i organa i izazivaju razne poremećaje.

Sindrom crijevne propusnosti povezuje se s brojnim zdravstvenim stanjima

Poremećena intestinalna permeabilnost je proces koji je od prije prepoznat kod ozbiljnih patoloških stanja poput upalnih bolesti crijeva  ili celijakije. No, svakim danom popis stanja koji u svojoj podlozi imaju sindrom propusnog crijeva postaje sve dulji.  Jednom kada se lokalno i sistemski aktivira imunološki sustav, posljedice su vidljive po cijelom tijelu.

IZVORI:

• Guilliams, T.G. (2016) Functional Strategies for the Management of Gastrointestinal Disorders: Principles and Protocols for Healthcare Professionals.3 izd. Stevens Point: Point Institute.
  • Webb DL. Tests of intestinal mucosal hyperpermeability: Many diseases, many biomarkers and a bright future. Best Pract Res Clin Gastroenterol. 2019;40-41:101636.
  • König J et al. Human Intestinal Barrier Function in Health and Disease. Clin Transl Gastroenterol. 2016;7(10):e196.
  • Brandtzaeg P. Gate-keeper function of the intestinal epithelium. Benef Microbes. 2013;4(1):67-82.
  • Bland J. The Gut Mucosal Firewall and Functional Medicine. Integr Med (Encinitas). 2016;15(4):19-22.
  • Bischoff SC et al. Intestinal permeability–a new target for disease prevention and therapy. BMC Gastroenterol. 2014 14:189.
  • Odenwald MA, Turner JR. Intestinal permeability defects: is it time to treat? Clin Gastroenterol Hepatol. 2013;11(9):1075-83.

Autoimune bolesti i poveznica sa propusnim crijevima

Autoimune bolesti koje nastaju kada imunološki sustav napada vlastite stanice i tkiva bilježe dramatičan porast u posljednjih nekoliko desetljeća.  Danas postoji  minimalno  80 različitih autoimunih bolesti, a zabrinjava podatak da su u SAD-u po prevalenciji na trećem mjestu, odmah iza karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Statistika otkriva još jednu zanimljivost: autoimune bolesti pretežno pogađaju žene.

Tradicionalno se smatralo kako pojavu autoimune bolesti dugujemo genetici, no iako geni igraju važnu ulogu, u priči su se pojavili i drugi igrači.

Istraživanja otkrivaju okrutnu realnost: izloženost okidačima iz okoliša i prisutnost povećane intestinalne permeabilnosti važni su čimbenici u nastanku i progresiji autoimunih oboljenja. A to znači da prehrana i životni stil utječu na rizik od autoimunosti više nego što smo mislili.

Kako sindrom crijevne propusnosti pokreće autoimunu reakciju

Današnje razumijevanje autoimunih bolesti dugujemo radu dr. Alessia Fasanoa koji je 2012. godine objavio rad koji je zapanjio znanstvenu zajednicu.  Autori su otkrili kako je važan kotačić u razvoju autoimunih bolesti gubitak funkcije crijevne barijere ili popularno prisutnost sindroma propusnosti crijeva kada neprobavljive tvari i toksini ulaze u krvotok.

Kao posljedica, slijedi kaskada imunoloških reakcija što može rezultirati osjetljivošću na hranu, malapsorpcijom, deficitom nutrijenata i sistemskom upalom što dodatno perpetuira problem.  Sindrom propusnosti crijeva drži imunološki sustav u stanju hiperaktivnosti. Imunološki sustav se pritom može „zbuniti“ i počinje napadati vlastito tkivo pokrećući time autoimuni proces.

Što je zonulin i kako pridonosi jednadžbi autoimunosti?

Zonulin je protein koji  ima važnu ulogu u modulaciji tzv. uskih spojeva među stanica u tankom crijevu.  Ukoliko je prisutan u velikim količinama, ovaj protein mijenja strukturu uskih spojeva omogućujući nekontrolirani prolazak antigena u krvotok. Drugim riječima, zonulin je ključni kotačić u razvoju povećane intestinalne permeabilnosti te je otkriveno kako je prekomjerno izražen kod osoba s autoimunim bolestima.

Do sada su otkrivena 2 glavna okidača pretjeranog oslobađanja zonulina : prisutnost bakterija u tankom crijevu i gluten.  Ukloni li se gluten iz prehrane, razina zonulina u serumu se smanjuje što omogućuje barijeri crijeva da zacijeli i da se „isključi“ autoimuni proces. Sada postaje jasno zašto se osobama s autoimunim bolestima stanje značajno poboljša uklone li gluten iz prehrane.

Mikrobiom i autoimune bolesti

Znanstvenici su otkrili i četvrtu, jednako važnu varijablu koja ima ulogu u tome da li će se, i kada, aktivirati autoimuni proces, a to je mikrobiom crijeva.  Pokazalo se, naime, da uravnotežen mikrobiom može kontrolirati razvoj autoimunosti, čak i kada je genetska predispozicija snažna.  No, ukoliko se razvije disbioza, zaštitni učinak se gubi i aktivira se autoimuni proces.

Ovakav, nov način gledanja na razvoj autoimunih bolesti otkriva da nismo nužno žrtve vlastitih gena, već da autoimuni proces možemo kontrolirati obratimo li pažnju na okidače iz okoline (poput loših prehrambenih navika, izloženosti živi, ftalatima i BPA, prisutnosti infekcije, kronični stres, disfunkcije mitohondrija) te održavanjem funkcije crijevne barijere i ravnoteže crijevne mikroflore.

Kompleksna interakcija genetike, okidača iz okoline i prisutnosti povećane intestinalne permeabilnosti može rezultirati različitim autoimunim bolestima. Funkcionalna medicina prepoznaju ovu jednadžbu kao iznimno važnu te ima brojne strategije za ponovno uspostavljanje funkcije crijevne barijere kao i za utvrđivanje i eliminaciju specifičnih okolišnih okidača pa time predstavlja dobru strategiju za prevenciju i preokret autoimunih bolesti.

 Suplemente za ovaj problem pronađi OVDJE

IZVORI:

 Campbell AW. Autoimmunity and the Gut. Autoimmune Dis. 2014 doi:10.1155/2014/152428.
• Fasano A. Leaky gut and autoimmune diseases. Clin Rev Allergy Immunol. 2012;42(1):71-78.
• Fasano A. Zonulin, regulation of tight junctions, and autoimmune diseases. Ann N Y Acad Sci. 2013.
• Zárate-Bladés C, Horai R, Caspi RR. Regulation of Autoimmunity by the Microbiome. DNA Cell Biol. 2016;35(9):455-458.
• Fasano A. Intestinal permeability and its regulation by zonulin: diagnostic and therapeutic implications. Clin Gastroenterol Hepatol. 2012;10(10):1096-100.
• Barin JG, Tobias LD, Peterson DA. The microbiome and autoimmune disease: report from a Noel R. Rose Colloquium. Clin Immunol. 2015;159(2):183-188.
• Mu Q, Kirby J, Reilly CM, Luo XM. Leaky Gut As a Danger Signal for Autoimmune Diseases. Front Immunol. 2017;8:598.